Stihovi

Prešao sam kilometre zemlje

u potrazi za istinom i željom

zaključao sam vrata srca svog

ostario sam sa svojom sjenom

Prevalio sam hiljadu mora

ostavio vijek za sobom

a vjetar me je pratio, brišući mi stope

dok ne pokleknuh nad sopstvenim grobom..

Sjetna je suza u tvome oku,

sjaj joj budi u meni jednu misao duboku.

Čežnja nam je ista, a tvoj pogled mi kaže

da ove duše naše, svoj put do kuće

još uvijek traže..

Da ne postojim, ni tebe ne bi bilo,

jer ti si niko i ništa bez mene

obična svijest što beskrajem luta,

bez oblika, mirisa, lica, bez sjene..

Sanjao sam sinoć da si mi došla

u san naga, snježno bijele kože

Sjedili smo dugo, jedno pored drugog

i ćutali, puštajući misli da se množe..

Ljubav je čežnja,

moje vječnosti dah,

zemljino najveće zrno

zvijezda, najsitniji prah..

Života silu, što teče mi kroz vene

Energiju moju, što podiže mi strasti

Dok crpim od onih što stoje ispod mene

Od mene piju oni što me imaju u vlasti

U snovima su i opet će mi doći

Raširenih crnih krila u noći

Moj nemir im je svjetionik kroz san..

Ako želiš da gradiš, prijatelju moj

Zidaj na onom mjestu što ti je u duši

Jer sve što ne sagradiš na vječnom tlu

Vrijeme mu dođe da ga nagrize i sruši..

Život, to je put ka sreći

I nesretan i sretan, oba će ti reći..

Molim te, ne ponavljaj moju grešku

da i ti ne bi pogrešan bio

Ne zamjeraj mi više neprijatelju moj

jer i ja sam sebi odavno oprostio..

Treba mi nešto da se slomim

da se kidam

da se kajem

Da bih živ stao na noge

koračao dalje

da ne zastajem..

Prepoznaćeš me i postaću ti drag

Ako bliskost srca tvoje srce traži

U njemu razum i vrlina od laži srca draži..

Tumaraju zvijeri kraj bedema pustih

Na lancima onih što crnih su duše

Bičem ih gone zidova tvorci

Da prolaze traže, da kapije ruše..

Što je moje, kod tebe tvoje

Svako od nas za sebe svoj

Za nas jedno, za druge dvoje

Otac moj je i otac tvoj..

Suptilnost oka stoji volji na uvid

Da prepozna tuđe kojih druge se boje

I prkosi volja voljom svog duha

A pod tuđom sve druge pognute stoje..

Sivog su brata doveli bijeli

da crno i bijelo upozna kroz boje

Crni se trude da ga privole sebi

da crno bez boje prepozna ko svoje..

Iste glave dva su oka

svako svoju stazu gleda

Vadi ruka dva razroka

da ih stazi svojoj preda..

I svaki svojoj čežnji stiže,

Nemir dnu kroz dubinu

Mir ljepoti kroz vrlinu..

Koliko je još godina potrebno preći

jedan otkucaj srca da stane

Kad su noge umorne i ne mogu ići

a i tijelo želi tu da ostane ?

Odgovor mi dadoše i godine i put

Za sudbinu što osta izvan domašaja ruku

Da su zvijezde pravi dom ovog duha slobode

Što mu zemlja sad sahranjuje gorčinu i muku..